Kap po kap ostavlja me život stihova
Moja su kob, ali ja nisam njihova,
Istinu će reći dva slomljena roga :
To je put jelena, a ne igra Boga.
Hladna je i tamna ova gusta šuma,
Prijeti mrazom srca, pomrčinom uma,
Moje svjetlo su jedne srneće oči
Iz kojih se noću topla kiša toči.
Još sam ponosna životinja u bijegu
Tragove krvi ostavljam u snijegu,
Nije valjda da su zlosutnice vrane
Jedine žedne kad se otvore rane.
I smrt ću za kraj nabosti na rogove
Spremam joj duge riječi i slogove,
A onda me, srno, ostavi u tami,
Kažu kako jeleni umiru sami.
13 komentara za "Jelen"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.