I prije joj se događalo da  je potresu drhtaji  nenadano pronalazeći je nespremnu i u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu u neskladu s logikom. Bio je to prirodni zakon protiv kojeg nije mogla i nije se znala  boriti osim da otrpi. Upravo sad dok je mirila doživljeno potrese je novi drhtaj  koji osjeti najprije u želucu a onda  u mozgu i srcu,da baš tim redosljedom .Disala je ljutnjom ona koja je inače privržena apaurinskoj ideologijiite stalnom podastiranju svoje dobropodobnosti  u ime mira .

              Koracima ravnodušja se odmicala od mjesta trudeći se  da zanemari onaj dio sebe što zapitkuje analizira i donosi sudove u čiju pravednost  nikad nije sigurna. Iscrpljivalo ju je to stalno hrvanje s mislima. U hipu se nešto odlomilo od nje  i ostalo   do kraja  neistraženo. Očaravajuće je bilo to daljnje kretanje  – pomirenje s višom razinom stvarnog. Odrekla  se  definiranja  nejasnog  na uštrb  svoga tijela koje je iz protesta drhtalo  zasićeno upornim  prešućivanjem svega onoga  što bi trebalo naglas reći ili se odreći zauvijek. Od silne promjene osjetila je mučninu  i odmah je ispljunula. Sa ostatkom bljutavosti u ustima lako će . Zavukavši ruku duboko u džep napipa bombon i promisli: što je sigurno sigurno je.