KonobarUTravi

 

Ljeto je vruće stiglo, a ti tužna. U mislima si sama dok noge natapaš u rijeci što prevrće misli, osjećaje utjehe. Nemoj me zaboraviti, sjenu krošnje hrasta. Tamo smo se valjali i brali tratinčice bijele. Razgrnuo sam zemljanu prašinu sa haljine plave.
 
Otkopčao ti straga dugmiće malene i sive. Bila si natopljena strašću i uzburkanim valovima vjetra. Kosu si kratko uredila, kroz nju provlačila prste koje sam želio gristi.
 
Samo ti, ti si mi bila na paleti boja. Slobodna i oku ugodna, hranio sam se tijelom prvog pogleda. Ponovo sam progledao, slijepac i topnik prošlosti. Uzeo sam te prekovremeno, za sadašnjost dok su prilazile goropadnice ose.
 
U travi sam te poslužio hranom dugovječnosti, vlažno otpuštao žice bluda. Osmjeh si mi poklonila dok ti je tijelom strujao udar muškosti, zadovoljena za trenutak Ljubavi.

13 komentara za "KonobarUTravi"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.