U drvenoj stolici drven sjedi gost
Na tamjanski dim noćni vjetar miriše,
Oluk je prema nebu odsječeni most
Vrijeme je za ispovijed – šapuću mi kiše.
Pobjegoše snovi brzinom rakova
S balkona se otvara obzorje duše :
Na polju davno posijanih makova
Redovi sunovrata tiho se ruše.
Moje nade, moje prevelike nade,
Za njima ću i bez mesa i kostiju,
Na te misli i posljednja kaplja pade
Da opet kušam mjesec kao hostiju.
14 komentara za "Ispovijed"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.