SmiješniPoeta34

 

Uvijek je bio sam na prijestolju
Pozamašnu svotu čežnje je nosio
Sa svojim rimama se ponosio
Strasno dijelio poljupce u obraze crvene
Pratile su ga putene razvratnice
Skakutale oko njega blagajnice
Koje su željele na Mjesec poletjeli
 
Pisao je obično u vlakovima
Prvog razreda, pio je votku
Sanjao jutarnje svitanje
Magličastog Sunca
 
Odjeven u narančasto odijelo
Rado je išao kod mladih gospa na sjelo
Gdje se dobro jelo i pogovaralo
On je uvijek vješto odgovarao
 
”Danas je smiješan dan
Ukrast ću im srca dok sam još mlad
Razvezati mašne
Pokloniti im pinki tašne”

7 komentara za "SmiješniPoeta34"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.