Kažu mi da grofica sam
oni što stablo porodično slažu
da žilama mojim plava krv teče
ja znam samo da obični su mi dani
da sanjarim ljubav svako veće.
Grofica sam bez imetka
iznošenog sivog haljetka,
bez zamka i slugu
što još vjeruje u prolaz kroz dugu.
Grofica bez gizdavoga grofa
kočija ,ljetnjikovca i ljubavnika.
Ja grofica jesam ali ne po krvi
već života svoga koji srećom vrvi,
imetak mi prostranstvo neba,
sluge mi zvijezde što stihom me služe,
zamak mi pjesme sjetne
u čije kule se spretno skrivam
i tako desetljećima zanesena bivam.
Kočije raskošne moje su uspomene
u kojima moje misli jezde
i kao lastavice pod srcem se gnijezde.
Grofica ako jesam ja ljubim iz ljubavi
obično prostodušno kako srce slaže
ne grofovski lažno kako drugi kaže.
Grofica jesam ali života svoga
i ne tražim roda grofovskoga.