Sreli smo se jednog listopadskog jutra
u pogledu
zamagljenom od nedavnih kiša
sporom ritmu koraka
ispunjenih oprezom
ali i beznađem
nećemo se opet spotaknuti
gazeći zemlju, a gledajući oblake.
No, nitko ne zna kamenčiće sudbine
tren kada se zastaje
pred nepoznatim licem
neke nevidljive ruke
u panici prelistavaju albume
prošlih života, izgubljenih snova.
Sreli smo se na raskrižju cesta
kod znaka crvene glave
(kako simbolično)
stršio je iznad naših lampiona
između neba i zemlje
s isuviše banalnom porukom : „ STOP“!
I začudo – zastali smo
korakom, pogledom i pulsom
pustili smo da vjetar diše umjesto nas
puževe da nas mimoilaze
na pločniku mokrom od nedavnih kiša
I samo smo se gledali.
Tvoje plave oči su žuborile
a ja sam se pitao
u kojoj li je noći sazrilo
to naše listopadsko jutro
ili nije, ili je još zeleno,
slučajno probuđena
tek uspavana ljepotica.
Počela je bajka ili drama
tko bi ga dođavola znao
ne znam ni danas
šesnaest godina kasnije
kada još uvijek stojimo
zaustavljeni u vremenu
kod crvenog znaka „STOP“
Moja Snow White.
14 komentara za "Zaustavljeni u listopadskom jutru"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.