Cesarićevo jutro u Maksimiru

Ne dopire do moga srca pjev
Tih ptica što se javljaju sa grana.
Ja čujem uhom, al ne čujem srcem,
I pjev me samo dotiče izvana.

 *

To tvoje jutro maksimirsko
u kojem ptice srcem šute
kao vali moga mora
koji tek tišinu slute.
*

Ne smije mi se nebo, nit me dira
Ta raspjevana sunčana tišina.
Životarim u sjeni. Izvan sjene
Ničega nemam, sve mi je tuđina.

 *

Nekad mi se čini da je nebo
naleglo na more pa ga guši
ne smijem se oblutku ni žalu
osjećam tek čemer, počiva na duši.
*
U mojem srcu pjevale su ptice
U tiha jutra, za sunčanih sati.
Sad u to staro, napušteno gnijezdo
Nijedna neće da se vrati.

Sa moga neba pobjegle su ptice
već dugo šute u respektu tuge
pala su jedra nasukanog broda
teške su boje moje crne drúge.

.

Marija Juračić ” Pisci, ljubav i ostale trice” 20I3. REDAK

PISCI_LJUBAV_I_Ostale

 

11 komentara za "Cesarićevo jutro u Maksimiru"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.