Znali smo tako pričati satima
često ja i ona
poletjeli bi lako za jatima
s velikog balkona.
Oči su nam bile zvijezda pune
a maestral u kosi
njeni obrazi puniji od lune,
bili smo bosi..bosi…
…i goli smo tako satima bili,
ma bez srama, bez srama
ljetnu rosu s cvijećem smo pili
i cvijeće s nama.
Dole bi se prostrlo mirno more
dole pod našom rivom
kao stara dama bez jedne bore
u svom nakitu živom.
Mirisale su kore mandarina
baš po njenim prstima
nađoh kruške sa zemlje od starina
na grudima čvrstima.
Gulila je tako satima voće
i srca koru tvrdu
šaputala je da vidjeti hoće
prvu zraku na brdu.
___________________________________________________
I otišli smo jednom preko brda
još sto ih iza osta
kao kad novi pašnjak traže krda
jer trave nema dosta.
Bljesnule su tad zagrebačke lampe
u širokim zjenama
za leđima ostale sve su rampe
div stajaše pred nama.
Kako smo se radovali snijegu
i pored zime ljute
onoj djeci sa sanjkama na brijegu
smotanoj u kapute.
Danas hranimo ptice koje zebu
na malom balkonu
želimo nov krevet, druženja ,bebu
i luster na plafonu.
Do kasno radim, ona nema posla
nismo bosi i gladni
šalju me do Londona ili Osla
grad kišni ili hladni.
Malo ih kuca na našim vratima
tramvaji svuda jure
odavno nismo pričali satima
u one kasne ure.
Ona i ja volimo se do bola
nek nismo isti, eto
ma samo me jedna slika sa stola
podsjetila na ljeto.
13 komentara za "Romanca"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.