Godine nagomilale visove sjećanja
stojimo nad ponorom postojanja
ravnoteža nam bistrina uma
i snaga volje za nezaboravom.
Nedamo potresima življenja
da nam poruše visove
i sve u prah i pepeo pretvore.
Nedamo vulkanima sjete
da se aktiviraju,samo tugu rigaju
sve zacrne i boje jutrenja odnesu.
Tragamo za gejzirima stvaranja
što će nam jezera duše grijati
i hladnoće nagomilane uspomenama odnositi.
Nad ponorom opstanka
zagazili smo jednom nogom  besmisao
drugom čvrsto prikovani za radost življenja
razapeti nad klisurama svakodnevice
balansiramo i ravnotežu vraćamo nesanicom,
i rasvjetljavamo rijetkim lampašima stiha.