Čovjek može biti planina.
U njegovim krošnjama pjevaju ptice
i potoci žubore bistro.
U njegovoj sjeni grad se budi
na obroncima se gnijezde oluje
a Sunce na lišću treperi.
Male gušterice lijepih očiju smiju se u travi.
Jež šumski o sebi bajku raznosi
i pupaju ciklame mirom.
I zvijer šumska kroči krotko svojoj čudi usprkos.
I stijene se ospu različkom
oko sokola, kaleidoskop sreće.
Onda polako, sjena oblaka krene niz obronke
pokriva krošnje i male vjeverice.
Čovjek se svojoj naravi vraća.
6 komentara za "Čovjek planina"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.