S visokog trona on promatra ženu
lijepa je, skladna kao miris zore
osjećaj nježan, u jednome trenu
zakuca srce, razli se k’o more.
–
Samo ju gleda, a ne smije poći
zabrana stroga dodire prijeći
drhte mu krila u želji, samoći
čežnju duše ne može da spriječi.
–
Odluči sletjet, poljubiti ženu
dodirnuti usne, same se nude
smrači se nebo u istome trenu
i Glas zagrmi; neka ti bude!
–
Na Zemlji krila imaju ptice
ti nisi ptica, ni anđeo više
neka te na let sjete lopatice
Zemljom gazi gdje smrtnik diše.
–
On ljubi ženu, ona  njega grli
nježni su, strasni, ali svjesni  kraja
pogled im često  ka nebu hrli
zatvorena za njih stoje vrata Raja.