Kamen je kamen – uz korov ili ruže
hladan se budim kraj neznanih tjelesa
nekad se osmjehnu i ruku mi pruže
često me prokunu munjama nebesa.
*
Bježim ko lopov što po navici, eto
obija srca usamljenih pragova
bedra ulica njuši prljavo pseto
na putu davno izgubljenih tragova.
*
Pregorena želja oblacima dima
doziva kišu samilosnih očiju
nema te, a opet kao nikad ima
vranci nemira vuku praznu kočiju.
*
Sve vodi u dolinu mrtvih slavuja
nad posljednjim stihom crne vrane kruže
da jedna tvoja suza za me nabuja
puknuo bi kamen , procvjetale ruže.
9 komentara za "Kamen i ruže"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.