Ne puštam svjetlo u malu sobu
dovoljno zraka za moj dah ima
katkad oživim u tihom grobu
blizak sebi i predalek svima.
Misao se odbija od zidova
osvaja prazninu glasnim ehom
a svijet izvan oštrih bridova
ječi svojom suzom i smijehom.
Jutro ima naum za sve duše
( ja ni za svoju – suprotnost sušta)
dahom vjetra razljućeno puše
zlatne strijele s neba pušta.
Polako se gasi mrak u sobi
probija se prosvjetiteljski trak
svijet i ja prošli smo na probi
udišući samoću kao zrak.
11 komentara za "Samoća kao zrak"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.