Negdje u tišini ledenog kalupa
kao da nešto na trenutak zalupa
i razliju se kapi crvene boje
u snijegu gdje počiva srce moje.
A mogli smo drveniti u duetu
na klupi (srećom) nepotrebnoj svijetu
i biti sami , ukipljeni od sreće
što nas nitko ne zna , što nas nitko neće.
Mogli smo ostati utočište ptica
da nam kljucaju inje s trepavica
pa s dlanova piju kišna proljeća
mogli smo tako lako kroz stoljeća.
Negdje u tišini ledenog kalupa
kao da nešto na trenutak zalupa
to se samo u mojim njedrima skrila
zaboravljena ptica ranjenog krila.
9 komentara za "Na trenutak zalupa"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.