O, ta uska varoš, o, ti uski ljudi,
O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!
.

Ništa se do danas promijenilo nije
još se svuda čovjek dotepencem zove
u drugom gradu kada gnijezdo svije
teško da mu lađe površinom plove.

.

Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
Usred kukavica čemu krepost diva?
.

Trebaju nam ljudi koji zdravo sude
neporočni, hrabri, plemeniti, snažni
bez njih bi zemlju rasprodale lude
na tron bi sjeli neki sveci lažni.
.

Među narodima mi Hrvati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
Osuđeni pasti i propasti bez časti.
.

Tako se čini, jer strašne su igre
al’ jedmo znam, dokle  ima nade
nitko naše srce neće da ukrade.

.

Domovino moja, tvoje Sunce pada,
Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.
.

 Pogrešno  sudiš, moj pjesniče dragi
mnogi su živote za Hrvatsku dali
a danas se ne zna mjesto gdje su pali.

.

Marija Juračić ” Pisci, ljubav i ostale trice” 20I3. REDAK