U meni je puklo jačinom groma
pod kišnim nebom, u toplini doma.
Okružen prstenom žene
dječjim smijehom i mudrošću knjiga
postao si sjena sjene
toneš s mijehom napuhanih briga.
Do jučer smo pleli životne priče
previše sliče, pa te se tiče.
Da, bio si jedan od nas
samo na trenutke pomalo čudan
živ si, ali ne puštaš glas
usnuo si šutke, no negdje si budan.
Ljudi sada tumače lepršavo
moj ozbiljni lik, tijelo mršavo.
Ti si jutros odjenuo
crno za vjenčanja, ali i sprovode
ne znam da li si skrenuo
na putovanja koja razum odvode.
Ne želim više trošiti riječi
tišina tek moje srce liječi.
Samo pali su zastori
ratničke zastave u crne ponore
nek’ barabe i majstori
dalje nastave – tvoje oči govore .
Zar dužan sam oproštajno pismo?
Nikad o susretu pisali nismo.
Spavaj u svom toplom ljetu
kućnog brloga ( kao usred raja)
u paralelnom svijetu
čeka te uloga – igraj do kraja.
8 komentara za "Paralelni svjetovi"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.