Ne pamtim noć kad me nevinog zvala
da se razbijem o njene stijene
sve krene silinom velikog vala
u vrijeme mjesečeve mijene.
Umro sam tako nebrojeno puta
već ne znam kako nazvah prvijenac
sirena udesa tjera me od skuta
čim ispletem od stihova vijenac.
Još uvijek prizivam pjesmu njenu
neka čudna tuga sreće je vijesnik
svaki put kad me rasprši u pjenu
pokušam se roditi kao pjesnik.
14 komentara za "Sirena"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.