Uvijek je živjela u trenutku.
Znao si to.

Znale su to tvoje oči dok ti se davala
brzo, nesputano
onako prirodno i nehajno
kao kada se zrak diše
onako mazno i žestoko
kao da su sve Eve iz iskona ustale
i svoju žudnju u jednu ženu ulile.

Slutili su to tvoji radoznali dlanovi
dok te je gledala zaljubljeno, pomalo odsutno
onako kako to znaju one posebne žene
koje u jednom oku nose obećanje raja
a u drugome
sve paklene vatre svijeta vrebaju.

Uvijek je živjela u trenutku.
Onome koji može biti vječnost
i u onome koji se sam u sebi već zaboravi.

Bila je lastavica i bila je vučica.
Bila je tvoja i bila je tuđa.
Bila je žena i bila je dijete.
I bludnica je bila tvojom željom oblikovana.

Uvijek je živjela u trenutku
koji je mogao biti život
ali ga ti nisi znao
prepoznati.