Večer je crvenozlatna

moje misli lete, kao brze ptice,

prema dalekim ravnicama

nad kojima gasne dan

dok se vjetar igra tvojom kosom

Tamo sam davno

pored stare šume sagradio kuću

i slušao slavuja kako pjeva

o ljubavi

Pričamo o tim danima,

kada smo bili nedužni kao djeca,

pretvarajući ih u legende

Ti me tješiš osmjehom

tvoje oči šapuću mi riječi

koje su dugo sazrijevale

u krošnjama u dušama

Pospani oblaci

prelijeću iznad nas

i miriše divlja ruža

Sve je lijepo i sve je grubo

u ovom svijetu koji dođe i prođe

i da ti nisi tu

bio bih izgubljen

kao mnogobrojni pripadnici moje generacije

Ti si moj trenutak i moja vječnost

morao sam da te pronađem

i da nisi postojala

ja bih te izmislio