„Punice“, rekao mi je moj zet ničim izazvan. „Vi morate biti svakom loncu poklopac.“

„Zašto tako misliš?“ upitala sam ne razumijevajući na što cilja. „ I zar nije svakom loncu potreban poklopac? Njegov poklopac.“

Odmah sam se sjetila onih reklama koje vas uvjeravaju da ćete napraviti odličan posao, kupite li lonce koji u svakoj, iole pristojnoj trgovini, koštaju sedam tisuća kuna, a vi ćete ih dobiti samo za dvije tisuće devetsto devedeset i devet kuna.

E, ovoj reklami moram biti poklopac. Prvo, pitam se koje je to mjerodavno tijelo procijenilo onu prvotnu cijenu i kakva to plemenitost tjera trgovca da samo zbog ljubavi prema kupcu tako drastično smanji cijenu. Drugo, pitam se je li itko primijetio da reklama vrlo perfidno nudi doživotnu garanciju za lonac. A što je s poklopcem? Znam da za mnogo manje novaca možemo kupiti neki drugi, jednako dobar doživotni lonac, dakle, lonac sa svim čudima brzog kuhanja i štednje energije. Poklopac toga lonca možda će trajati jednako kao onaj sa skupog lonca.

E sad, kada vam crkne poklopac sa skupog lonca vi nonšalantno nazovete firmu i tražite da vam pošalju drugi poklopac ili poprave stari. Ta imate doživotnu garanciju, a još ste itekako živi. No, glas s druge strane žice vas nekad ljubazno, a nekad nervozno obavijesti da su oni dali garanciju na lonac, a poklopac nigdje u toj priči nije spomenut. Tako bez funkcionalnog poklopca vaš lonac postaje jednako jeftin kao i onaj drugi. Jedino je skupo plaćen. „E, moj zete, vidiš kako se poklopac cijeni i zato se ne ljutim što si mi rekao da svakom loncu moram biti poklopac“.

M Juračić