Kažu da je njemački jezik precizan. Nijemac nikada neće pitati gdje ideš , nego  kuda ideš. Možete li zamisliti da je hrvatski jezik još preciznije odredio ove upitne priloge nego što je to slučaj u njemačkom jeziku? Pa kada je već tako, nije li zanimljivo o tome promisliti?

Ako želimo znati gdje se nešto nalazi, ili gdje se neka radnja odvija, pitat ćemo  jednostavno- gdje?

Gdje si ostavio knjigu? Znaš li gdje je tvoj prijatelj proveo noć ? Gdje si sakrio novine? Gdje je pokopan Krsto Frankopan?

Dakle, odgovori na pitanje gdje, pokazuju neko relativno mirovanje, pokazuju mjesto na kojem se nešto događa. I ne mrda dalje od tog mjesta.

Nikada nemojte pitati- Gdje ideš? Ne zbog prikrivanja znatiželje, nego zbog poštivanja svog lijepog, preciznog jezika. Dakle, pitanje gdje ideš je najstrože zabranjeno.

Umjesto gdje, uporabite upitne priloge kuda/ kamo. Oba priloga označavaju kretanje do nekog cilja. Sad dolazimo do onog glavnog. Što bi precizni Nijemci dali da mogu umjesto wohin (kuda, kamo) razlikovati značenje te dvije riječi kao što ih mi razlikujemo?

U čemu je „kvaka“?

„Kamo ideš?“ pitat ćemo ako nas zanima cilj do kojeg upitani želi doći. On će odgovoriti spominjući mjesto na koje se uputio; u grad, u školu, na tržnicu, u kino….

Znači, kada čovjeka pitamo kamo ide, ne zanima nas put kojim ide, ide li kraćim ili dužim putom, pješice, automobilom… nije nas briga ništa drugo. Želimo samo saznati odredište njegova puta.

Međutim, ako  smo znatiželjni, ako želimo znati ne samo kamo netko ide, nego i kojim putem, pitat ćemo: „Kuda ideš?“

On će nam odgovoriti: „ Idem Matoševom ulicom, pokraj osnovne škole, lijevo od parka, zaobilaznicom….“

Evo još jednog primjera.

Kamo putuješ? U Zadar.

Kuda putuješ? Peko Senja pa na Žutu Lokvu.

Gdje si? Blizu Zadra.

Dakle, pravilno ćemo pitati:

-Kamo vodi ova ulica?

– Kamo ideš večeras?  U kazalište? Kuda ideš? Možemo li se naći?

Zaguljeno? Pomalo, ali precizno.

Zaključimo. Upitnim prilogom  gdje pitamo o mjestu na kojemu se netko ili nešto nalazi, prilogom kamo pitamo  za cilj kretanja, a prilogom kuda pitamo  za smjer kretanja.

Nadam se da je ovaj mali primjer pokazao koliko je naš jezik složen, istančan i bogat.

.

Marija Juračić