Bježao sam , a oni su me stigli
konji vrani, a bježao sam časno
pregolem oblak prašine su digli
gledam iza sebe, ne vidim jasno...
Selo malo, svijetle oči dječaka
bobice u krošnji kostele zrele
treptaj oka i ( pod okriljem mraka)
njegovi koraci u gradić sele.
Ljeto vrelo , on uranja u more
i postaje mu dom ta plava kuća
po novi udah kreće prema gore
izranja, velegradom puni pluća.
Hladna zima, za ljeta sve snježnija
zalog je lanjski snijeg na kosi
ruke su grublje, sjećanja nježnija
čovjek ih k'o bobice na dlanu nosi.
12 komentara za "Bobice u krošnji kostele"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.