izgovaram prazne riječi

ćeliji hladnih zidina

ucrtavajući misli,

a kazna

ispred teških mjedenih vrata

čeka

 

s povezom na očima

vrijeme me vrati u prošlost;

sjetim se majke i oca

majka na pragu doma plače,

a otac

snažan,

fizičkim izgledom pojava ličnosti,

dubokog pogleda

na obzorju obiteljskog doma

čuva najmilije,

da mu ne otmu

jedino što ima

 

prošao je dan kao treptaj oka

ispod vjeđa

membrana kapilara se stvorila

„ušutkajte  je!“  viknuo je netko sa strane

„ne dajte da ispusti niti glasa!“…

 

zaplakala sam,

naslonila grudi na hladnu opeku,

a kazna ispod teških mjedenih vrata

tada je utihnula

 

želim slobodu,

nisam kriva, tako mi svega

 

(Prow.Quantum.Xm)