Sjećanja me vode, u ona jutra
probuđena budnicama pijetla,
brižna mati već je bila budna
slasan je doručak spremala,
mala seoska kuhinja mirisala je
na svježe podojeno mlijeko
i tople palačinke s pekmezom od šljiva.
Moje dječje noge čekali su kilometri
kroz šumu i polja na putu do škole
do novih znanja i velikih nadanja.
Šumu hrastovu jutrom,
zimi je trebalo proći
kad svako drvo imalo je oči
grane kao ruke dohvatiti su me htjele
a strah i jeza niz kičmu se spuštale.
Srne na ispaši smirivale su strah
mirno pasuć rijetke busene trave.
Bili su to dani odrastanja
otkrivanja veličine , različitosti svijeta,
i izazova na stranicama knjige života.
Snovi i mašta rasli su iz dana u dan
kao šareni mjehurići od sapunice
i u misli i želje se smještali.
Knjiga života sve deblja biva
ispisana dobrim i lošim vremenima,
mame drage više nema,
želje i snovi ispunjavaju se,
pokoravam veliki svijet laganim korakom,
ali ne mirišu više palačinke s pekmezom od šljiva
ni svježe podojeno toplo mlijeko.
Štefica Vanjek-Štefi
8 komentara za "Djetinjstvo"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.