Sklopim oči i slike krenu ispod vjeđe
poneke mi osmjeh mame, sjećanja bude.
Neke su sasvim jasne, a neke puno bljeđe
u čudu mislim dal’ zato što listam ih rjeđe?

U nekima ljubav se vidi sasvim jasno
nove cipele, nova vesta i haljina bijela.
Snovi i sanje u predvečerje ljetno kasno
marama oko vrata lijepo lepršavo smjela.

Druge su turobno, smrknuto žute
kao da slikati se muka je teška.
Bez osmjeha i beskrajno krute
svaka govori; ovo je neka greška.

Sklopim oči i krenu slike kao iz albuma
djed i baka u požutjelom filmu stoje.
Vjenčanje, njih dvoje bez kuma
do bljeska fleša sekunde se broje.

Onda se prenem iz takvih snova
danas je nešto drugo život ide brže.
Svima nam tehnika čudesno nova
u albumima još samo stare se slike drže.

02.02.2013.