Prošlo vrijeme gleda nam u leđa

korakom u magli budućnost kroči

sve puteve sanjamo ispod vjeđa

tamo gdje ideš već bile su oči.

.

Još me u prolazu dotakneš snena

kao leptir krilom i prospeš svoj prah

i znam da u čaroliji tog trena

zri vječnost u koju uranjam na dah.

.

Naš topli dom je krletka bez žica

al’ nije sve pjesma, priznati fer je

katkad u igrama svadljivih ptica

vjetar nosi riječi kao perje.

.

Čuvamo ono nešto za nas dvoje

i kišobran i blues duše u tami

no imamo mi i „moje“ i „tvoje“

kutke u kojima dišemo sami.

.

Prolaze dani od kiše i sjaja

prolaze prsti kroz sijede kose

a naše stope prate se do kraja

zvijezdama streme, zemlji prkose.