09 studenoga 2023
Autor: Aljoša
Kategorija: Uncategorized
Jednom kad budem vjetar u noći
a čežnja u tvome oku zasja
kroz tvoju kosu dahom ću proći
da se njiše kao polje klasja.
.
Jednom kad budem odsjaj na nebu
to malo svjetlo iz srca tame
ja past ću u ruke koje zebu
ti mjesto na dlanu čuvaj za me.
.
Jednom kad budem mirisna kiša
prolit će duga nestvarne boje
i sva bol svijeta neka utiša
kad kliznem po svili kože tvoje.
.
A možda k’o brod bez pristaništa
nekud me odnesu plime lude
jednom kad budem i sve i ništa
jednom kad me ne bude a bude.
09/11/2023 at 8:54 pm Permalink
Tko zna zna. Bravo, Aljoša! Zadovoljstvo te je čitati.
Lp 🙂
09/11/2023 at 11:35 pm Permalink
Krasne varijacije. Ovo su stihovi koji traju.
10/11/2023 at 11:47 am Permalink
Hvala, dame, veliki pozdrav iz ZG 🙂
10/11/2023 at 3:38 pm Permalink
Jednom kad me ne bude a bude…
Predivni stihovi s odličnim poentiranjem na kraju.
Uživala sam čitajući… lp!
10/11/2023 at 10:09 pm Permalink
Jednom kad me ne bude a bude…
Bojim se napisati komentar, da ne umanjim ljepotu i vrijednost stihova, pa ću napisati jedno: BRAVO!
10/11/2023 at 10:17 pm Permalink
Ovi stihovi zaslužuju moj duboki naklon.
Kad ti svaki stih ispuni dušu, e to je pjesma. Veliko bravo Aljoša.
11/11/2023 at 11:13 am Permalink
Hvala na lijepim komentarima, veliki pozdrav iz ZG 🙂