Ana Stjelja, dr. filologije, književnica i prevoditeljica objavila je u ediciji „Porta Mundi“ svoj prepjev odabranih pjesama suvremenih turskih autora „Pesma je ptica na vrhu vulkana“. Autorica je dobitnica  nekoliko prestižnih nagrada iz oblasti poezije i esejistike,  a dva puta  je kandidirana  za Nagradu grada Beograda u  oblasti  „Umetnost, književnost i prevodno stvaralaštvo“.  Godine 2016. pokrenula je magazin Alia Mundi, časopis za kulturnu raznolikost za koji kaže da je pokrenut iz bunta, iz potrebe da se promijeni ugao gledanja, iz snažne želje da se govori o kulturi i kulturnoj baštini raznih naroda i da se uspostavi kulturni most među njima. Upravo zbog tog mosta, zbog onog lijepog koje stvaraju svi narodi svijeta, dr. Ana Stjelja slijedi svoje životno poslanje profesorice orijentalistike, putuje, istražuje, upoznaje i za nas prevodi djela koja bi nam u suprotnom ostala nedostupna. Kada ne bismo čitali i upoznavali kulturu i kulturnu baštinu drugih naroda, naša bi se percepcija o njima stvarala na temelju površnih dnevno političkih vijesti. Prevoditelj je uvijek na mostu čije su noge ukopane u dvije različite obale i stvarajući on postaje  taj most, često jedina tanka crta spajanja.

 „Pesma je ptica na vrhu vulkana“ je zbirka prepjeva pjesama dvanaest turskih pjesnika, a u svijet književnosti ušla je pod naslovom koji  zahvaljuje turskom pjesniku Ulku Tameru. Autorica je izabrala po tri pjesme svakog pjesnika te priložila pjesnikovu biografiju s ponekom zanimljivom zgodom iz njegovog života. Izbor nije bio lak, ne zbog nedostatka materijala, nego zbog njegovog obilja, što najbolje ilustrira mnogo puta citirana dosjetka velikog turskog  pisca Aziza Nesina: „Od troje Turaka, četvoro su pjesnici“. Autorica ove knjige dobro poznaje tursku poeziju, pjesme koje su vjekovima pratile život čovjeka: narodnu i divansku, onu koja je pripadala visoko intelektualnim krugovima,  duhovnu sufijsku, tanzimatsku i cijelu tu poetsku nit koja se proteže kroz vjekove i koja traje. Vodila se zahtjevima koje postavljamo pred poeziju kada tražimo da nam legne na dušu ili da potakne neki misaoni proces.

U zbirci su objavljene pjesme ovih pjesnika: Jahja Kemal Bejatli, Ahmed Hamdi Tanpinar, Nazim Hikmet, Džahit Sitki Tarandži, Orhan Veli Kanik, Oktaj Rifat Horozdžu, Fazil Husnu Daglardža, Melih Dževdet Andaj, Aziz Nesin, Bulent Edževit, Džemal Sureja i Ulku Tamer.

NAZIM HIKMET RAN (1901.−1963.)

PUTOVANJE

Putuje pesnik neki

morem našeg sveta

gledajući jednu zvezdu.

Na put je krenuo pesnik neki

sa zvezde jedne na moru

posmatrajući naš svet.

Pesnici putuju

morem kosmosa

posmatrajući jedni druge.

DŽAHIT SITKI TARANDŽI (1910.−1956.)

NAGA

U besanoj mojoj noći, jedna žena!

Oči njene, meseca sjaj

telo njeno, belina snega

kosa njena, riznica zlata.

Niti se iz zanosa moga daje do znanja

niti se zna da je ona bila naga,

da je bogata, siromašna,

ali se oseća da je lepa i srećna.

AZIZ NESIN  (1915.−2005.)

KRAJ MENE OSTANI

Jedno seme dala si

cvet svoj uzmi

jedan plod dala si

drvo svoje uzmi

jednu granu dala si

šumu svoju uzmi.

Svet svoj tebi dao sam

kraj mene ostani.

BULENT EDŽEVIT (1925.−2006.)

ČOVEK SA MESECA

Ljudi što na Mesec idu

oteraše čoveka sa Meseca.

No čovek sa Meseca

ponovo će doći

jednoga dana

prateći tragove stopala

ljudi što na Mesec idu

ponovo će se noću

Mesec spustiti

i san moj osvetliti.

(izbor iz knjige „Pesma je ptica na vrhu vulkana“)

Prevod sa turskog: Ana Stjelja

 

Osvrt napisala Marija Juračić