AnđelaDemon
Skinuo sam povez a opet ne vidim dalje od snova
Od cijele mladosti ostao je tek jedan crijep sa krova
Inje me je okrunilo herojem ulice, krunom od trnja
Nahranilo me kao nekog prosjaka, komadićima zrnja
Satkani lanci od sijedih lasi
Nerazgovjetnih riječi i Ja
Kao kamen sam ostao nepomaknut
Iako su govorili: ” To je onaj što zna”
Ma nemam ja pojma, ostao sam bez dojma
Osušen, sasušen u herbariju slagalice djetinjstva
I nikada, nikada više nemoj mi o mili Bože
Reći što piše, već me gledaju iz goruće lože
Vrane su se okušale kao hranitelji
Ostale su mi mrzle ruke, Davitelji
Sjene i njene zahrđale, željezne haljine
One se sada šeću kao Aveti Daljine
Krikni zbog mene mlađi brate
Neka barem tebe još prate
Usne žarke što još vole
U noći crnoj se ne mole
Bez grijeha sam bio, nestvarnost postojanja usnuo
I Anđelu Demona: ”Dragi si i posmrtnoj Dami
Ali ne želi te ni ona” – prišapta mi
Razmišljaj tisuću godina unaprijed
Kriješ se od svijeta u njemačkoj boci piva
A opet, zastranio si u pogledu Ljubavi
Zaljubio se kada je slan Okus uzet
Božici sa jagodice
Zapaljen zajedno sa istinom o prvom bogu
Aljoša
9 komentara za "AnđelaDemon"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.