Počelo je ovako.

Jutro sunčano, sjajno, samo povremeni povjetarac umanjuje ljepotu dana. Ina ne izlazi nikuda, ostaje iza stakla, kao gušter grije tijelo. Razmišlja kako je lijepo upijati sunce bez žurbe, bez potrebe bilo što mijenjati. Zapisat će taj osjećaj, spremiti ga na sigurno u sjećanje jer nekako zna, trebat će joj onog dana kada se kiše vrate, kada oluje zahuču iznad krovova, kada zima stisne svoje hladne prste oko njenih misli. Ispruži ruke suncu na dodir, uživa kao da je ljubavnik  mazi toplinom. Slaže planove u glavi, red plavih, red žutih, crvenih planova. Kao  slikar. Planer joj je potreban ovih dana, samo hoće li ga se držati? Obećala je otputovati s prijateljima u Veneciju na karneval. Nije nikada bila u tom poznatom gradu s mnogo mostova, ali znala je da je jedinstven i na neki tihi način veselila se. Kostime su nekoliko mjeseci šivale njene dvije prijateljice i ona kako bi bile posebne.

Ona će biti jako lijep klaun. Istina, oni uvijek imaju tužno lice, ali njeno će biti veselo, nasmijano. Njen je kostim jako šaren, baš onakav kako je još kao djevojčica zamišljala pravog klauna. Osmjehne se svojim mislima i osjećaju koji ju je preplavio kako nije već dugo vremena.

Nakon što su se Igor i ona mirno razišli, jer njihova studentska ljubav ipak nije bila ono što su oboje očekivali, ona nije izlazila, nije imala volju bilo koga pustiti u svoj siguran, miran život. Ovo će biti prvo putovanje nakon svega i osmjeh koji se nije gubio s njenog lica govorio je, dobro je odlučila.

Veselo društvo je u Veneciju stiglo taman za prvu kavu. Broj mobitela njihovog vodiča memorirali su za svaki slučaj. Ona je vjerovala kako će je satelitska navigacija na mobitelu voditi bez problema. Nakon kave, krenuli su u manjim grupama u razgledavanje. Glavni most Rialto bio je prva destinacija. Probijale su se kroz gužvu, fotografirale uz smijeh i galamu kao i ostali turisti. Imale su vremena do pet poslijepodne, a onda imaju sastanak na trgu sv. Marka u kostimima, a to znači vratiti se u hotel kako bi se obukle i našminkale. Stvarno je uživala u danu koji je polako prolazio.

U pet su se svi okupili na trgu sv. Marka. Bilo je tu stotine raznih maski. Neki su kostimi  bili izuzetno lijepi i posebni. Uživala je više nego je mislila da će moći sve do nekoliko minuta  nakon što su dogovorili iduće mjesto sastajanja, kada se nebo otvorilo i silan pljusak spustio na grad. Maske su se počele gurati, bježati pod prvu nadstrešnicu kafića, a i ona zajedno s njima. Kada je konačno stala ispod jednog krova ogledavajući se, shvatila je kako je sama od grupe s kojom je maloprije bila. U prvi tren se nije uzrujala jer imala je mobitel pa će se lako snaći. Nakon pljuska ponovno se sve pokrenulo pa je odlučila mobitelom potražiti svoju grupu. A tada je sve krenulo.

Na njen užas, mobitel je samo dva puta pustio signal kojim je najavio praznu bateriju. Naravno, zbog silnog uzbuđenja zaboravila je uključiti punjenje dok su bili u hotelu. Jednostavno se istog trena osjetila potpuno izgubljenom. Krenula je po sjećanju prema hotelu, ali svaki prelazak preko mostića odvodio ju je u novu ulicu ili vratio na mjesto na kojem je već bila.

Gotovo iscrpljena i uplašena, sjela je na stepenice ispred jedne crkve da odahne. Odlučila je pitati nekoga od ljudi pod maskom kako da dođe do hotela, ali znala je engleski, a sve koje je zaustavila govorili su talijanski i pokušavali joj objasniti svojim jezikom. Naravno da nije razumjela. Nakon još nekoliko prijeđenih mostića sjela je u jedan kafić, naručila čaj i pitu od limuna. Sjedila je uz čaj nesvjesna da joj suze klize niz lice i da je postala pravi tužni klaun kada je jedan klaun prišao i upitao može li sjesti. Talijan, nije ga razumjela, ali pokazala je rukom neka sjedne.

Pitao je o suzama pokazujući rukom njene suze, ona je samo odmahnula rukom. A onda, kada se klaun već spremao dići, pokušala je na engleskom. Počela mu je objašnjavati kako se izgubila, kako joj je mobitel bez struje i pitala može li joj objasniti kako doći do hotela. Sve mu je to ispričala u jednom dahu puna nade da je razumije. Razumio je i ne samo da joj je objasnio, nego ju je proveo kao pravi turistički vodič. Zabavljala se, smijala, uživala, a svi koji su ih vidjeli smijali su se ludorijama koje su izvodili.

Od tog prvog karnevala u Veneciji prošlo je punih dvadeset godina, ali od tada oni dolaze svake godine na karneval u Rijeku kao dva sretna klauna.