Osmjehuj se licu stranca na putu srce kuca u olovnom kaputu rijeka teče , ni ribe ne stoje tu je za dvoje jedna zlatne boje.
Arhiva > Aljo
Sretna Nova
Mi smo taoci romantičnih priča miris cvijeća polako nas guši puknut će nešto kao top s Griča točno u dvanaest otvori uši.
Stepenište
Otpravi sve vlakove koji pište zadnja stanica – tvoje stepenište stigao si do nje nakon svih milja pred tobom je cilj , putniče bez cilja.
Riječi
Ponekad su pune drhtave čežnje kao lišće što ga dah vjetra opija ponekad se ruše preteške od težnje da nisu dejavu , indigo kopija.
Kap života iz crnog ploda
Posadili su mu maslinu u doba bez kapi života iz crnog ploda da procvjetaju zajedno drva oba jedno ispod zemlje , drugo ispod svoda.
Mali gutljaj svjetla
Ono je čudna , vječno zelena spužva kiše upija , a teško se cijedi nevidljiva ruka noćima je gužva svaka istisnuta kap zlata vrijedi.
Četiri godišnja doba
Sjeti se ; tobom je bjesnila oluja u ono nevrijeme najvećih kiša rekao sam da povjetarac leluja i kako pada rosa (nikada tiša).
Četrnaest svijeća
Sedam ih prođe prvo , onda još sedam malih patuljaka na putu vječnosti šutim k’o golo drvo , nemoćno gledam lišće smotuljaka zgužvane nježnosti.
