Pokisnuo grad, tonu obale studen je, glad – ptice bi zobale a molitvom sad ruke probale samo pronaći mir na Sve svete.
Arhiva > Aljo
Kada utihne mjesečeva sonata
Kada iz dvorišta odlete sve ptice iz očiju brzo izreži taj prizor neka ljubav nudi svoje zadnje lice samo kreni dalje, razbij retrovizor.
Vaga
Vaga postoji za sve živo nešto je lakše, nešto teže a opet možda tumači krivo ovaj svemir bez ravnoteže. *
Obično jutro
Moj pogled slijeće na kazaljke sata kao mirna ptica na ruke strašila sve zlatne godine stavljam u dlan tata davno se duša Prolaznosti plašila. *
Razbijeni duo
Bezimeni sjedimo za istim stolom gledamo se kroz krvave očne duplje i dok natapamo rane alkoholom piće postaje sve lošije i skuplje.
Soba sa sedmoga kata
Dva prozora ima i jedna vrata tri puta za bijeg iz kocke male komedije i drame sve su stale na sedmom katu u tih par kvadrata. *
Noćna straža
Negdje unutar bodljikavih žica što se urežu u reljef lica korača vojnik na noćnoj straži s puškom u ruci svoj mir traži.
Dvije faze
U prvoj fazi svi u ekstazi on je mazi u svakoj frazi ona pazi cvijeće u vazi ljubav u snazi gazi po stazi.
Ljepotici s juga
Često te sanjam, ljepotice gipka zanosno lelujaš haljinom plavom i rub joj krasi najfinija čipka ljuljaš moje srce, vrtiš mi glavom.
Netaknuti cvjetovi
Noću se otvaraju tajni svjetovi taj okretaj ključa jedva da se čuje zamirišu još netaknuti cvjetovi poludjele od sokova misli zuje.
