Ne smijem te uvijek gledati milo potopit će te val obrva svijeta ti znaš da si mog otkucaja bilo i da se po tvom rođenju broje ljeta.
Arhiva > Aljo
Sanjaj onog koji sluša satove
Noćas skini sve ljepljive zlatne ljuske dnevnih riječi i neznanih pogleda sirene možda vole kostime uske duša se gola u mjesecu ogleda.
Ptica u kartonskoj kutiji
Nasloniš li lice uz prozorsko staklo dok vjetar češlja još uspavane breze možeš li reći da te proljeće taklo i da ono osjeća tvoje lepeze. *
Čudotvorne kapi
Jedna kapljica s nalivpera sad je na papiru crna točka i druga pada iz istog smjera bjelina ih skuplja kao kvočka.
Na trenutak zalupa
Negdje u tišini ledenog kalupa kao da nešto na trenutak zalupa i razliju se kapi crvene boje u snijegu gdje počiva srce moje.
Samoća kao zrak
Ne puštam svjetlo u malu sobu dovoljno zraka za moj dah ima katkad oživim u tihom grobu blizak sebi i predalek svima.
Bijelo prostranstvo
Ispred mene leži prostranstvo snijega pod njim stihovi zapomažu za pomoć srce zaspe ispod bijelog stijega kada svane zora , ali tek je ponoć…
Kamen i ruže
Kamen je kamen – uz korov ili ruže hladan se budim kraj neznanih tjelesa nekad se osmjehnu i ruku mi pruže često me prokunu munjama nebesa.
Snježana
Kad padnu snjegovi svi moji bjegovi ne znaju skriti trag ti u par koraka pronađeš dječaka i vratiš na naš prag. *
