Jednim krilom mahnuo je orao dok su prema suncu letjeli tići u gnijezdu je ostati morao a oni su opet morali ići.
Arhiva > Aljo
Usamljeni kolodvori
I kolodvori često spavaju sami sasušenih suza i pjene bijesa neželjene stanice ćute u tami svu prazninu lijesa ispod nebesa.
Oslobođeni blues
Sati od pijeska prolaze kroz prste patuljasti u toj džinovskoj vječnosti najčišće što opstaje od ljudske vrste slane su kapi neobične tečnosti.
Kao dragi kamen
Jedna suza spava kao dragi kamen u školjci sjećanja mora bez pjene iskra osuđena da ne bude plamen a srce da kuca iz njene sjene.
Sastanak u prahu
Nemoguće : dok noću kiše liju i zvijezde kad u očima plamte baš tebe prepoznam od kapi sviju tvoj treperavi sjaj – odnekud znam te !
Zaboravljeni grad
Ugašena jesenja slika noć, buljimo u snježni prizor izgubljene boje dva lika jedan pokvareni televizor…
Za Dražena
Još morem djetinjstva u snu duboku plovi brod vječno mladog Kapetana i treperi kroz tihu suzu u oku zemlji najsjajnija Zvijezda dana.
