Kap po kap ostavlja me život stihova Moja su kob, ali ja nisam njihova, Istinu će reći dva slomljena roga : To je put jelena, a ne igra Boga.
Arhiva > Aljo
Boje ljubavi
Nekada si nalik moćnoj krijesnici Što me svjetlom vodi kroz knjigu života, Probude se u meni ruski pjesnici Srce se plaštom mudrosti omota.
Potrošena zrnca
Mrtvo biserje oko labuđeg vrata Sve skrbno prebire livadna vila, Još potrošena zrnca pješčanog sata Pamte rosu kad je ogrlica bila.
Živa kada plače
Nekad me u noći rana zateče Ona bez imena i porijekla, Tu sirotu suzu puštam da teče Pa prizna što nijedna nije rekla.
Kamen i ruže
Kamen je kamen – uz korov ili ruže Hladan se budim kraj neznanih tjelesa, Nekad se osmijehnu i ruku mi pruže Često me prokunu munjama nebesa.
Ne boj se
Ne boj se, draga, uvijek imaš mene Lahor koji njiše ta zlaćana klasja, Kada nebo pada poput ogromne sjene Plavo oko dječaka iz nebuha zasja.
U zavjetrini duše
Ne daj mi da noćas uronim u more I na tvojim usnama otkrijem koralje, Ugasi sve zvijezde što na čelu gore, Samo ću htjeti još dublje, još dalje.
Crno more
U noćima kao što je ova Kad je miris avanture mamac Blagoslove me vez i bova Od svega sam odriješen čamac.
Nečujni pljesak
Proljetno jutro razbacalo misli Skuplja ih pero kao brižna kvočka, Čvrsto su ga prsti na vjetru stisli Ispod oblaka traje moja točka.
Zanos rose
Ona je sam zanos koji Zemljom hoda Zakrivljuje kuglu, labuđe vratove, Nevinost gipka (nespremna da se poda) Skuplja podanike, priziva ratove.
