Volim kišu ; kad od života pršti I ja trudno nebo nosim na čelu, Nije da se netko na zemlju mršti To su oblaci sanjalica na djelu.
Arhiva > Aljo
Babuška
Jednom smo željeli biti sami : Na pijesku, na kamenu, na drači, Skriveni negdje u mirisnoj tami, Zar ljubavnicima mjesto da znači.
Ameba
Ti i ja, Ja i ti – zaokret sitan Pa se zamjene bitnija i bitan Kao na nagnutom dlanu dva zrnca U maloj utrci sjene i sunca.
Dvije kapi kiše
Ti i ja smo dvije kapi kiše I ne događa se duga često Proljeće nas zagrljene njiše Zemlja nam čuva isto mjesto.
Lipanjska kiša
U skorenom vosku mirisne svijeće Izdahnuo plamen noćne ekstaze, Osušilo se to livadno cvijeće Pa vene porculansko srce vaze.
Vratit će se rode
Na zaleđenom jezeru labuda raspršeno perje, s njim zabluda da ćemo i sutra hraniti ptice; nebu lete bijele ljepotice.
Bršljan
Najteža je ova praznina ruku Crte dlana još čuvaju ti mjesto, Kroz stisnute šake vjetri se tuku Da zauzmu svoj ledeni prijesto.
Ljetne kiše
Ljetne kiše pune su bijesa, Stoljećima snene, tren budne, Ko neželjena djeca nebesa Padaju kroz oblake trudne.
Dvije boje
Ja sam oduvijek zaljubljen u plavu, Ljulja mi srce, bistri se pod tjemenom, Zaspala je tu u noći pod Sljemenom Što mi je bijelom obojila glavu. Ja sam polako prihvaćao bijelu, Sada su i plava i bijela moje, Al’ trebao sam možda mladost cijelu Da shvatim da su bogatstvo dvije boje.
