kradeš mi osmjeh pogledom plamena
Arhiva > Tonka
Kapi
Dva traka svjetla Dvije kapi Na bijeloj kresti vala Sa sredine pučine Mirnoj luci streme Vidiš li moj osmjeh Vidiš li sjaj mog oka Vidiš li drhtaj čežnje Kada tvoja uz moju Kap prođe Kako ću te naći Ako te val prije mene Na žal položi. fotografija Atlantik, by Tonka
Malo iz prošlosti
Vratim se ponekad i samu sebe iznenadim nekim davno napisanim pjesmama. Evo jedne:
Kao perce
Kad proplače nebo i dan kada se zatamni Stisnuto nešto u nutrini pomakne se Više u lijevo kao da zna zašto. Nisam sigurna da ja znam zašto Samo pomislim tako će biti i tada, Kada to stisnuto odleprša bez krila, Lagano, lakše no perce na povjetarcu. Hoće li proplakati nebo to ostaje Drugima vidjeti. 14.04.2017.
Čaj i narcise
Znala je da se novi dan budi iako se skrivala iza stisnutih vjeđa. Prozori zastrti teškim zavjesama jednako su je čuvali od jutarnjeg svjetla. Ispruži ruku na drugu stranu kreveta očekujući osjetiti njegovo toplo tijelo, ali praznina ju neugodno iznenadi.
Kako život daruje
Rijetko kada sam slala moju poeziju na natječaje, a sve zbog premalo vjere u sebe i u ono što pišem.
Kraljica ljepote
Sneno se budila u rosno jutro. Svijet je izgledao kristalno svjetlucav Pod prvim tracima sunca.
Usnule njive slavonske
Dođe mi da zapjevam pjesmu usnulih njiva u praskozorje dok kasno jesenji mraz pokrivač preko njih razbacuje. I dođe mi da kriknem ehom zaostalog ždrala dok suzu iz oka sivog oblak spušta. Ma dođe mi da se raspametim sada i tu, odmah, a pojma nemam zašto. Ne znam od kuda svi ti nepoznati znaci […]
