Arhiva > Tonka

Spas tišine

Pročitaj cijelu poeziju

Kako život daruje

Rijetko kada sam slala moju poeziju na natječaje, a sve zbog premalo vjere u sebe i u ono što pišem.

Pročitaj cijelu poeziju

Kraljica ljepote

  Sneno se budila u rosno jutro. Svijet je izgledao kristalno svjetlucav Pod prvim tracima sunca.

Pročitaj cijelu poeziju

Usnule njive slavonske

  Dođe mi da zapjevam pjesmu usnulih njiva u praskozorje dok kasno jesenji mraz pokrivač preko njih razbacuje. I dođe mi da kriknem ehom zaostalog ždrala dok suzu iz oka sivog oblak spušta. Ma dođe mi da se raspametim sada i tu, odmah, a pojma nemam zašto. Ne znam od kuda svi ti nepoznati znaci […]

Pročitaj cijelu poeziju

Među zvijezdama

Nikada ništa novo. I ti što misliš da si nov, u Novoj, ostao si isti Kreten. Ružno govorim, zaslužio si to odavno, jer ona bijaše strpljiva Penelopa čekajući da shvatiš. Čaša vina, šalica kave, poljubac koji  ništa ne kazuje i ispuhana obećanja. Uzalud sad molitve i kletve, uzalud zaklinjanja nje više nema, a ti to […]

Pročitaj cijelu poeziju

Sretan put

  Kada poletim jednoga dana hoćeš li mi poželjeti sretan put? Nitko ne zna da li je kratak ili dug Taj let iza kojeg ostaje muk.

Pročitaj cijelu poeziju

Samo ptice

Konačno je svanulo. Starica Tonka otvara prozor i pozdravlja svoje pernate prijatelje.

Pročitaj cijelu poeziju

Da se ne zaboravi

MILENO MOJE Trnovit smo put gazili Kaljuže i blato na stopalima nosili Noći bez mjeseca Tami zahvaljivali Čuvala nas plaštem svojim Boga za tišinu molili Mir sanjali Duša na izdahu Strepnju dijelila svoju

Pročitaj cijelu poeziju

Partija karata

Raširim ruke i sa svih strana otpor na prstima osjetim. Stjenke koje misli moje stvaraju odjednom postaju opako prijeteće, A snježna bjelina u mozgu zaigra svoj ples kao pahulje pred Petrovo. Nigdje nikoga u toj tišini što skitnicu vjetra iščekivaše sa sjevera. Ispod pogleda bezdan zjapi i još samo začudno lebdenje održava tanku nit između […]

Pročitaj cijelu poeziju

Usnuti

  Zora s maglom pregovara Plava, U jesen od boja bremenitu. Pitaš me o nestalnosti misli mojih, O uludo utrošenim satima iz inata, Pitaš me gdje zaustavljam vrane želje Jer zora je rana, a još usnula nisam. Usputno negdje sebe rasipam Kao što i breza svoje lišće posvuda, A nju nitko, nikada, ništa ne pita. […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts