MILENO MOJE Trnovit smo put gazili Kaljuže i blato na stopalima nosili Noći bez mjeseca Tami zahvaljivali Čuvala nas plaštem svojim Boga za tišinu molili Mir sanjali Duša na izdahu Strepnju dijelila svoju
Arhiva > Tonka
Partija karata
Raširim ruke i sa svih strana otpor na prstima osjetim. Stjenke koje misli moje stvaraju odjednom postaju opako prijeteće, A snježna bjelina u mozgu zaigra svoj ples kao pahulje pred Petrovo. Nigdje nikoga u toj tišini što skitnicu vjetra iščekivaše sa sjevera. Ispod pogleda bezdan zjapi i još samo začudno lebdenje održava tanku nit između […]
Usnuti
Zora s maglom pregovara Plava, U jesen od boja bremenitu. Pitaš me o nestalnosti misli mojih, O uludo utrošenim satima iz inata, Pitaš me gdje zaustavljam vrane želje Jer zora je rana, a još usnula nisam. Usputno negdje sebe rasipam Kao što i breza svoje lišće posvuda, A nju nitko, nikada, ništa ne pita. […]
Oluja
kao neman, kao strah, dolazi. polako širi ruke, prostire tijelo ponad mora, ponad stijena i ljudi što čekaju neminovno. bljesak i udar groma. oluja. zatvaram škure. 17.10.2016. fotografija by Tonka
SRCE
SRCE Oblaci. Sa zapada se približavaju stvarajući gužvu po nebeskom svodu. Podsjete me na trgove i ulice moga grada prepune ljudi koji prolaze u svim smjerovima. Lutam pogledom preko tih bijelo-sivih planina što razne oblike stvore pa ih u čas mijenjaju. A onda se odjednom jedan mali tamno sivi oblačak progura u prvi red […]
Uskrsna nada
Odavno me bilo nije, a danas, moje se srce smješka, smije jer uskršnji su dani opet stigli muzu pjesničku iz snova digli da radosti čestitku uputim svima, obrišem suze prognano nesretnima i Bogu uputim vapaj pomoći njima. Oko nas sije se crna tama dok raspeti Krist, ljubav sama, oprašta raskajanom srcu sa križa nama smrt […]
Iskrice
Meni nitko neće pisati pjesme, Nitko me neće spominjati Kada oči moje prestanu ovaj svijet gledati. Mene neće ispraćati hvalospjevi Jer u svojim tišinama živim živo Dok oko mene buka nadjačava mir. Meni neće sjećanja drugih pisati stihove, Neće me spominjati kada noge moje Završe svoj zemaljski hod, Ali moje će riječi ostati zauvijek Kao […]
Korak do Nove
Najavljuju već danima da stiže nam godina nova, a nije li isto tako i prošli put bilo? Posvuda sjaj i šarene lampice i bijeda koja se skriva po čekaonicama vlakova i autobusa. Najavljuju nam rezanje svega i svačega i iz tog će blagostanje stvoriti baš svima. Najavljuju kako će počistiti džepove do kraja, ali ne […]
Za ljepotu jutra
Sebičnost je možda ta želja što daleko me od tebe drži. Znam, razumjeti me nije lako, ipak pokušaj, jednostavno, tako.
