Poletjet ću u neko kišno svitanje, u tmuran dan, u dan siv od čekanja. Poletjet ću tiho, bez najave odlaska, bez kofera, bez pozdrava poletjet ću. To svitanje izgubit će buđenje i jedno čekanje prepustiti odlasku. fotografija: Tonka – poletio 24.06.2015. Sve vas pozdravljam i mislit ću […]
Arhiva > Tonka
Bijah stijena i more
U sliku uranjam. Ja sam ti, a ti si more. Kliziš pravilnim krugovima i uvijek me ovlaš dodirneš kao da se bojiš ozlijedit ćeš me. „Ja sam stijena, ne boj se“, šapnem i još jednu sliku pospremam za povratak, znala sam; već sutra o toj slici pisat ću životno. Jer bijah i stijena, i more, […]
Praznina
Svjetlucaju na rubu života lagano klizeći niz listove kao što djeca niz tobogan se spuštaju. Nisam sigurna znaju li što ih padom čeka iako sasvim je svejedno. Neumitna je istina kratkog postojanja prije nestajanja. Čekam da klizne i pomislim kako sve isto je, njima, kišnim kapima i meni, i nema mogućnosti promijeniti neminovno. Kap klizne; […]
Noć
Negdje se prekinula nit tame. Pokušavam je ponovo svezati jednostavnim čvorom okretanja; lijevo, desno, ponovo lijevo, neuspjevam i odustajem. Kroz noćnu tišinu, kao glazba, lajanje pasa bez dirigenta usklađeno je do savršenstva. Tražim razaznati o čemu to jedan drugome dolajavaju i zaključim; tema im je nebeski svod prepun izazova, a možda i ovi, kao ja, […]
Drukčiji
Valja biti uljuđen, mislim, iako ti se neće svidjeti lice što masku stavlja svaki put, kada mu u susret dolaziš i ti to znaš. Valja biti pristojan, pozdraviti i ne čekati da uzvrati, i ne čekati da pogleda, da pokaže kako te je krajičkom uma to lice, odavno mrtvo, primijetilo. Valja biti drukčiji, svoj, neobičan, […]
Gradski pijetao
Ne znam što je, od kuda je, ali odjednom kreneš kao iz bunila otrgnut, i svijet izgleda drukčije, ljepše, bolje, iako znaš da nije tako, ne nije. Suosjećaš sa istima što oko tebe bauljaju, u nekom polu izgubljenom stanju. Čudno je što nitko nikoga ne vidi, a tako smo blizu, blisko usputni u tromosti odsjaja […]
*****
Popit će se čaša dvije pjenušca. A uz ručak dobre želje, puno smijeha. Nešto slatko nakon svega. Pa još jednu zapisat ću recku na uzglavlju životne postelje. fotografija: Tonka 02.06.2015.
Zvono
Umjesto crkvenog zvona gavran zakriješti sa starog hrasta i znam vrijeme je. Ustati valja, ali neka, još malo, još minuta, dvije, tek toliko da prevarim misli kako će danas biti drukčije, iako znam neće. Zvono, crkveno zvono zazvonit će jednom, ali tada umjesto mene drugi će slušati. Ustati valja. 30.05.2015.
Kruženje
U izmaglici sjećanja tračak svjesnosti pronalazi put u dodiru s novim danom. Možda su snovi vukovi što proždiru mladunčad namjerno? Pojavljuje se intrigantna misao, a onda kao trudnica pred prvi porod tražim odgovor na nepoznato u čudnoj nesigurnosti znajući da je kolebanje uvijek pogibeljno, ali što činiti kada su snage na izmaku? Sunce ponovo obasjava […]
