prerano si pogriješio prerano prihvatio pokoru kao iskupljenje za bijeg u nemoguću stvarnost prerano si odustao slobodi raširiti krila a ja ti više pomoći ne znam mogu li…. prerano sam pogriješila prerano prihvatila pokoru kao iskupljenje puštajući te u moju stvarnost predugo sam odustajala slobodi krila vezala nisam sigurna možeš li mi pomoći za bijeg….. […]
Arhiva > Tonka
Sve dok je tako
Napisat ću ti pismo ljubavno mislim da hoću. Želim ti ponovo reći koliko si mi drag, koliko mi tvoj osmjeh uljepša dan, kako samo tvoje ruke znaju moje muke odnijeti.
Voljeni moj
fotografija: Tonka i dok sanje plaštem prekriva dan ja, u tiši sobe dozivam te, ime tvoje izgovaram strepnjom tiho, tiho……. tiše kucaj ja te molim srce moje jer čut će te ptice rugalice, a ja zvjezdice želim sjajne ponad glave, ponad snova zagrli me plavetnilom noći i mirom me svojim pokrivaj dok snovi ne urone […]
Tvoje ruke
Prišao si mi s leđa, tiho. Ne vidjeh te, ali oćutjeh i moje je tijelo prepoznalo tvoje ruke.
ZOO
fotografija: Tonka Nas dvoje, on maleno moje i ja promatramo kako se igraju malene vidre. U ZOO-u smo. Uvijek iznova i radosna i tužna. Nikada ne bih da nema tih ZOO vrtova vidjela dio tog prebogatog svijeta koji živi nekako usporedno s mojim životom.
Nešto drugo
MORE UTIHLO GALEBOVI U LETU KRIKOM MIR LOME 19.07.2012. Da vam se predstavim mojim fotografijama ( http://www.fotozine.org/?omen=Tonka50) i haiku poezijom.
Da ukradem vrijeme
Danas bih te mogla voljeti nježno i vatreno, rukama, usnama, tijelom bih te mogla voljeti. Vrijeme nas razdvaja, a tako smo blizu. Situacije nam nisu sklone, a čežnja raste. Vjeruj voljet ću te baš tako samo da vrijeme ukradem danu, noći, svejedno kome samo da vrijeme ukradem. 18.07.2013.
Smijeh je lijek
Dragi prijatelji, sutra moji unuci dolaze na ferije i naravno da će sve aktivnosti očaravanja biti na minimumu. To će potrajati više od mjesec dana, ali kada god budem imala snage i slobodnih minuta svratit ću među očaravajuće retke ovog našeg virtualnog svijeta. Želim vam svima ugodne ljetne praznike, a za početak malo smijeha. Možete […]
Neprovedive misli
Mogla bih jutros biti gruba, zločesto gruba. Mogla bih ti reći sve što odavno čuči negdje u prikrajku mozga i kipi, kipi, vrije na laganoj vatrici kao višesatni blagdanski ručak. Kako bih samo mogla, a pokušavam biti razumna. Prečesto se pitam i razmišljam sa koliko karata sakrivenih tko zna gdje zaigraš svaku partiju u […]
Shadow of a smile
Pitaš me gotovo bojažljivo da li te čekam? Da, znaš da te čekam, uvijek, strpljiva kao Penelopa. Tvoje pitanje me zbunjuje, ali ostavljam vremenu da ga zaboravi jer razgovor ne bi ništa promijenio. Čekam te sa lepršavim mislima i sitnim titrajima u dubini između vrata i pupka.