Prišao si mi s leđa, tiho. Ne vidjeh te, ali oćutjeh i moje je tijelo prepoznalo tvoje ruke.
Arhiva > Tonka
ZOO
fotografija: Tonka Nas dvoje, on maleno moje i ja promatramo kako se igraju malene vidre. U ZOO-u smo. Uvijek iznova i radosna i tužna. Nikada ne bih da nema tih ZOO vrtova vidjela dio tog prebogatog svijeta koji živi nekako usporedno s mojim životom.
Nešto drugo
MORE UTIHLO GALEBOVI U LETU KRIKOM MIR LOME 19.07.2012. Da vam se predstavim mojim fotografijama ( http://www.fotozine.org/?omen=Tonka50) i haiku poezijom.
Da ukradem vrijeme
Danas bih te mogla voljeti nježno i vatreno, rukama, usnama, tijelom bih te mogla voljeti. Vrijeme nas razdvaja, a tako smo blizu. Situacije nam nisu sklone, a čežnja raste. Vjeruj voljet ću te baš tako samo da vrijeme ukradem danu, noći, svejedno kome samo da vrijeme ukradem. 18.07.2013.
Smijeh je lijek
Dragi prijatelji, sutra moji unuci dolaze na ferije i naravno da će sve aktivnosti očaravanja biti na minimumu. To će potrajati više od mjesec dana, ali kada god budem imala snage i slobodnih minuta svratit ću među očaravajuće retke ovog našeg virtualnog svijeta. Želim vam svima ugodne ljetne praznike, a za početak malo smijeha. Možete […]
Neprovedive misli
Mogla bih jutros biti gruba, zločesto gruba. Mogla bih ti reći sve što odavno čuči negdje u prikrajku mozga i kipi, kipi, vrije na laganoj vatrici kao višesatni blagdanski ručak. Kako bih samo mogla, a pokušavam biti razumna. Prečesto se pitam i razmišljam sa koliko karata sakrivenih tko zna gdje zaigraš svaku partiju u […]
Shadow of a smile
Pitaš me gotovo bojažljivo da li te čekam? Da, znaš da te čekam, uvijek, strpljiva kao Penelopa. Tvoje pitanje me zbunjuje, ali ostavljam vremenu da ga zaboravi jer razgovor ne bi ništa promijenio. Čekam te sa lepršavim mislima i sitnim titrajima u dubini između vrata i pupka.
Zapisujem
Tišinu jutra raspori grmljavina ostavljajući jeku kao kad se para ljetna haljina zakvačena za trn grma u gustišu gdje se ljubav razigrala.
Samo ponekad
Životom zapetljan čvor razvezati možemo li ako se ni početak ni kraj ne nazire? Uzalud htjenja, uzalud čekanje život odlazi, a snaga nestaje. Mi smo slabići koji ne priznaju svoju nemoć dok na očima povez tamni čvrsto držeći svijetlo izlaza tražimo. Samo ponekad pogled u natrag svratimo tražeći trenutak kada smo čvor počeli vezati. 02.07.2013. […]
Bojim se
Zaboravili smo sanjati, zaboravili snove tumačiti, zaboravili biti svoji sebe voljeti. Sada će nam ponovo drugi, a kratko smo mislili da smo svoji, ponovo jaram na vrat staviti. Kada ćemo opet vrisnuti, onako gromko i slobodno? Nisam tužna; Bojim se! 01.07.2013.
