Tišinu jutra raspori grmljavina ostavljajući jeku kao kad se para ljetna haljina zakvačena za trn grma u gustišu gdje se ljubav razigrala.
Arhiva > Tonka
Samo ponekad
Životom zapetljan čvor razvezati možemo li ako se ni početak ni kraj ne nazire? Uzalud htjenja, uzalud čekanje život odlazi, a snaga nestaje. Mi smo slabići koji ne priznaju svoju nemoć dok na očima povez tamni čvrsto držeći svijetlo izlaza tražimo. Samo ponekad pogled u natrag svratimo tražeći trenutak kada smo čvor počeli vezati. 02.07.2013. […]
Bojim se
Zaboravili smo sanjati, zaboravili snove tumačiti, zaboravili biti svoji sebe voljeti. Sada će nam ponovo drugi, a kratko smo mislili da smo svoji, ponovo jaram na vrat staviti. Kada ćemo opet vrisnuti, onako gromko i slobodno? Nisam tužna; Bojim se! 01.07.2013.
Kako je lijepo voljeti
Bilo bi lako, govoriš, da smo susjedi, da si možemo mahnuti kroz prozor, da možemo prve zrake sunca podijeliti. Da bilo bi lako, odgovorim pomalo sjetno, ali nismo, ne nismo susjedi. Mi smo više nego bi bili kao susjedi. Mi dijelimo onaj najljepši dio koji u nama živi, koji naše duše prepoznaju samim pogledom. Mi […]
Stvarno je bio velik
Čekala sam ga od jutra, od buđenja. Misli sam pokušavala odvojiti, ali pomisao na veličinu, a rekli su mi da je izvanredan, nisam uspijevala. Naravno da sam bila uzbuđena kao rijetko kada. Započela sam pripreme još oko podneva jer nisam znala točno kada će doći. Bilo bi bez veze ispitivati jer informatika mi je […]
Ljubav se ne može zarobiti
O Ljubavi se sve zna i ništa ne zna. Koliko smo puta tražili razloge zašto nas netko ne voli, a mi umiremo tihom patnjom za nekoga ili zbog nekoga? Koliko smo puta odbacili, čak prezreli nečiju ljubav ne pitajuć’ se hoće li naše odbacivanje boljeti, hoće li ljubav prerasti u tugu nemjerljivu?
Izgubih na kartama
Raširim ruke, a sa svih strana otpor na prstima osjetim snažno. Stjenke zidova koje misli moje stvaraju odjednom postaju opako prijeteće, a snježna bjelina u mozgu zaigra svoj ples kao pahulje pred Petrovo. Nigdje nikoga u toj tišini što skitnicu vjetra iščekivaše sa sjevera.
Simfonija ljepote
Za ruku me držiš nježno bez stiska. Pomislim da bojiš se njene krhkosti. Miluješ mi prste kao što slikar svoje kistove s ljubavlju drži. Pogledi su naši ispunjeni neobjašnjivim. Tiho se pretače ljubav, sanje i želje u tih nekoliko centimetara koji nas u hodu dijele. Zastaješ i ljubiš mi kapke, čelo i obraze. Na usnama […]
Ad infinitum
U ovoj predivnoj zemlji, rođena pod svodom plavim, suncem iznad tjemena, mjesecom u kosi i zvijezdama oko vrata ja bauljam kao slijepi putnik. Nigdje ruke da me povede niz ravnicu moju, niz potoke, kroz vrbike. Želje svoje više ne prepoznajem. Guram ih stalno u zakutke, prekrivam mahovinom da ne vidim, da me ne salijeću, ne […]
