Ulazim. Gledaš me pohotno. „Nessica je već naručena“, govoriš i pogledom me skidaš.
Arhiva > Tonka
Beznadno
Vatra i led kao da su jedno. Dok ljutnjom plamtim glasom ledenijim od leda praštam ili samo pokušavam zavarati sebe kako će sutra biti novi dan. Nikada nije. U istom krugu sve isto ostaje. 18.02.2013.
Oprosti
Uvijek isto pitanje VOLJETI. Koliko? Više ili manje, sadašnju, bivšu ili? Ne volim te razgovore, tu temu, ali ti tako prokleto škrtariš reći; volim te! I zato moja potreba znati zločesto urla tražeći potvrdu koliko. Oprosti. Volim te! 16.02.2013.
Ponekad je baš tako
Snijeg vije oko mene hodam glave pognute. Vrh cipela gledam i kao da one hodaju, a ja iza njih polako. Pratim taj hod ne pitajući gdje će, sigurno se predajem svakom koraku. Pronašle su vrata. Dom moj pozdravlja okretanje ključa u bravi. 13.02.2013.
U čuda ne vjerujem
kako smo postali dvije sretne nesreće pitah jučer nekim čudom odgovoriš ja u čuda ne vjerujem a ti šutnja eto tako 12.02.2013.
Nije bio moj tip muškarca
Hodao je na dva koraka ispred mene, siguran u svaki pokret. Sa savršenog potiljka tamna se njegovana kosa pomicala u hodu. Visina tijela osvaja na prvi pogled. Lijevu je ruku držao u džepu tamnoplavog, gotovo crnog kaput sa rasporom, koji je, otvarajući se u hodu, plijenio moj pogled. Misli su moje odlazile između tih stranica […]
Albumi
Sklopim oči i slike krenu ispod vjeđe poneke mi osmjeh mame, sjećanja bude. Neke su sasvim jasne, a neke puno bljeđe u čudu mislim dal’ zato što listam ih rjeđe?
