Ispred nas su dani čekanja, dani kada želje rastu, bujaju kao kvasac na toplom. I sam tvoj glas poklon je u vrijeme kada si u zatvorenom krugu pod budnim pogledima čuvarice tvog zatvora. Zato misli putuju, njih nitko ne može kontrolirati, zabraniti, slijediti njihov put. One sigurno pronalaze svoje odredište, ali znamo li prihvatiti, prepoznati […]
Arhiva > Tonka
Usidreni dugo u noć
Grad je u predvečerje mirovao. Topla jesen čekala je smiraj. Turisti su već odavno otputovali i ljudi se polako vraćaju u svakodnevicu. Volim dane mira i tišine. Volim more kada samo za mene pjeva valjajući kamenčiće po plitkom dnu uz obalu. Uzmem kamenčić pomilujem njegovu snagu, osušim more s njega i vratim ga ponovo moru.
Ludilu slično
Tama naš najbolji drug jer baš svima u tami isti je krug. Ludost želja, premalo veselja, suze i strah sve donosi isti mrak. U njemu se skriva toliko boja, a ona nikada nije bila tvoja. Kako je to tužno, ali očito nužno jer tko zna što bi bilo da se u istoj postelji snilo. Govoriš […]
U nizu godina
Poklanjam ti još jedan dan osmjeh umjesto sunca kojeg oblaci skrivaju, raširene ruke da te srećom zagrle. Poklanjam ti još jedan dan u ljubav zamotan sa vrpcom od radosti zlatnom. Glazba tiha čeka kao uvijek spremna dati sve što trebaš, sve što želiš, sve što nemaš kada vrata mog doma otvoriš. Poklanjam ti još […]
Smijemo se i ljubimo se
dan od sunca i tvojih riječi poklonjenih ranim jutrom pretačem u podnevni eho sa starog zvonika čekajući predvečerje i ruke da promrzle uvučeš na gola mi leđa i smijeh da zazvoni kada se naježurim a ti me ljubiš i smiješ se i ljubiš me smiješ se i smijemo se i ljubimo ljubimo ljubimo se […]
Dan zagrljaja
Kako si nježan, kako blag, osmjeh ti treperi na rubu usne, gornje. Smjeraš nešto, sigurna sam da smjeraš i bit će lijepo, uvijek je. Govoriš da sam lijepa i da me godine čine ljepšom, a ja se ne bih složila. Kada se misli moje na slike mladosti vrate i ljepotu koju smo na krilima snova […]
Kap po kap
Kap po kap niz oluk silazi tak, tak, tak, po limu bubnja, a odjek posred glave lomi kao da put stvara umirućoj bjelini krova. 20.01.2013.
Sinoć sam popušila
Ne pušim, više ne, nikako, zapravo zadnju sam zapalila prije trideset godina. Popušim neke laži, neka prenemaganja, izgovore bez pokrića, da popušim ponekad svjesno, češće bez znanja. Važno je znanje, tada je lakše i brže gotovo, mislim poznanstvo, prijateljstvo. Znam ja što vi mislite, to izostavljam namjerno.
Tuđa sjećanja slijedim
Po utabanim stazama slijedim tuđa sjećanja prema vratima odlaska. Kada će se vrata otvoriti ne pitam, o tome ne razmišljam jer bit će sigurno nenajavljeno, neočekivano. Nikada nikome nije baš želja znati točan čas. Skupljam razbacane misli u pokušaju ostaviti smislenu cjelinu za one koji će stare albume listati i pokušati saznato tko je tko […]
Maktub
Poigraš se ponekad sa osjećajima mojim kao dijete nezadovoljno novom igračkom. Kažeš da zločesta sam često, i tako mi vraćaš „dug“. Zanimljivo. Zar moramo evidentirati svaki promašaj ili slučajni grijeh kako bi iza slijedila neka kazna? Uostalom čemu služe kazne? Možda ti najbolje znaš jer za svaki tvoj izlet u nedopušteno prijetnja izgona iz toplog, […]
