Još jedno jutro sivo i tmurno Na rubu krova dvije grlice Jedna guguće druga je gleda Kʼo da se čudi pjevanju ranom
Arhiva > Tonka
Pustarom
Kad protegnem noge brzonoge Panonijom morem mojim zlatnim Duša moja srećom ispuni se Slušajući pjesmu đerma starog
Moglo je biti
Zadivljuje lakoća kojom me zarobe Oni, pjesnici koji znaju, koji mogu Koji su mi ukrali vrijeme
Zavodnik (haibun)
Gledah ga noćas kako se gordi u tom sjajnom dvorcu dok ga oblaka traci pokušavaju sakriti, ali on samo jače rasprši sjajne zrake čekajući svoje zvijezde za ples punog mjeseca. Mogla bih tada i zvijezda biti sa cipelama od kristala jer samo sjaj njihov bio bi dozvoljen za ulaz u te dvore. Zanesena čarolijom […]
Mama i rigl
Čekala me je na dvorišnim vratima, onima kraj kapije kada sam iz grada vikendom dolazila kući. Ta su mi vrata ne jednom stvarala probleme za mladosti moje.
