U sobu moju U lijevi kut Uletio zvuk. Pčelu zbuni Novi dom. Vidi dobro Pogrešno mjesto. No, Prozor otvoren širom, Put suncu, u njen je Odvede dom. (pčele se po suncu orijentiraju) 06.09.2020.
Arhiva > Tonka
*
Kada se sretni usuglase Prošli i sadašnji trenutak istine, Kada se pronađu i kao jedan Osmjehom dodirnu novi dan Za sutra, za one nove Još neotkrivene dane Što reći, što reći? Utihnuti nutarnje šuškanje, Nepovjerenja od vajkada Blago kimnuti spoznaji Kako sve ima svoje razloge Kada se usuglase Trenuci istine.
Tišina utočišta
Mogla bih ti reći jednostavno i lako, A istina da li bi bila stvarno Dok riječi klize, a misli lelujaju? Mogla bih ti reći sve što očekuješ
Moja su ljeta bila drukčija
Ta su ljeta bila drukčija, moja ljeta slavonska, moji mirisi sela usred ravnice gdje se prašina kovitlala zrakom iza svakog konjskog kopita. Ta su ljeta bila puna strepnje i molitve kada bi se oblaci od Mađarske ili iz „babinog kuta“ počeli skupljati mrmljajući, a na poljima su se ljuljale zlatne glave žitorodne tik pred žetvu.
Molim za mir
Jutro me ponovo strahom budi. Kao da se i sama boji kuća zaškripi, zadrhti i zvuk potmuli iz podzemlja se javi. Razmišljam o krhkosti svega što život čini. Negdje u utrobi ove male plave kugle što prostranstvom svemira lebdi palucaju užareni jezici zarobljeni od postanka.
Vjerujem
Nosim to u sebi skriveno Nevidljivo jutru što moje Buđenje čeka znatiželjno Nosim kao zaštitu Darovanu mi bez zasluge I misao me razveseli Što novi stih rodi Osmjehom Dobro je Vjerujem
