Mi na selu imamo puno tog hladnog oružja, zapravo oruđa;
Arhiva > Tonka
Kada mošt bježi
Miriše jesen. Cijelo selo opija miris mošta što vrije u starim hrastovim buradima. To novo vino grgolji i šumi i pjeni se u svom naporu i rađanju u mirisnu dobru kapljicu.
O jednoj pčeli
U sobu moju U lijevi kut Uletio zvuk. Pčelu zbuni Novi dom. Vidi dobro Pogrešno mjesto. No, Prozor otvoren širom, Put suncu, u njen je Odvede dom. (pčele se po suncu orijentiraju) 06.09.2020.
*
Kada se sretni usuglase Prošli i sadašnji trenutak istine, Kada se pronađu i kao jedan Osmjehom dodirnu novi dan Za sutra, za one nove Još neotkrivene dane Što reći, što reći? Utihnuti nutarnje šuškanje, Nepovjerenja od vajkada Blago kimnuti spoznaji Kako sve ima svoje razloge Kada se usuglase Trenuci istine.
Tišina utočišta
Mogla bih ti reći jednostavno i lako, A istina da li bi bila stvarno Dok riječi klize, a misli lelujaju? Mogla bih ti reći sve što očekuješ
Moja su ljeta bila drukčija
Ta su ljeta bila drukčija, moja ljeta slavonska, moji mirisi sela usred ravnice gdje se prašina kovitlala zrakom iza svakog konjskog kopita. Ta su ljeta bila puna strepnje i molitve kada bi se oblaci od Mađarske ili iz „babinog kuta“ počeli skupljati mrmljajući, a na poljima su se ljuljale zlatne glave žitorodne tik pred žetvu.
