Jutro me ponovo strahom budi. Kao da se i sama boji kuća zaškripi, zadrhti i zvuk potmuli iz podzemlja se javi. Razmišljam o krhkosti svega što život čini. Negdje u utrobi ove male plave kugle što prostranstvom svemira lebdi palucaju užareni jezici zarobljeni od postanka.

Pročitaj cijelu poeziju

Nosim to u sebi skriveno Nevidljivo jutru što moje Buđenje čeka znatiželjno Nosim kao zaštitu Darovanu mi bez zasluge I misao me razveseli Što novi stih rodi Osmjehom Dobro je Vjerujem    

Pročitaj cijelu poeziju

  Govorili su sasvim ozbiljno „Ne deri oblake nosom“ Kako sjajno rečeno onda Dok još ni razumjela Poantu nisam, Kako istinito shvatih Puno kasnije Kad vidjeh Koliki su nosovi Ostali tamo zakačeni Za neki oblak što Samo u njihove skute Daždi obiljem. Pa se sada često pitam Treba li izreku mijenjati? 08.06.2020.

Pročitaj cijelu poeziju

02.06.   Ponekad se sretnemo

Pročitaj cijelu poeziju

Dugo su čekali, pogledavali u nebo, sakrivali se u gustu sjenu starog oraha tražeći malo osvježenja, a onda se niotkuda izlilo. Nebo je bilo i dalje plavo samo je taj jedan oblak visio iznad oraha i zalijevao ga gotovo nježno. Nijemi od zatečenosti slušali su šuštanje kišnih kapi u krošnji.

Pročitaj cijelu poeziju

Potrčat ću, požurit ću sigurno Govorim mu tiho, ispod glasa Da ga ne prestrašim više nego Što preplašeno sad je.

Pročitaj cijelu poeziju

I tako, sada možemo uzeti nekoliko dana za odmoriti svu napetost izolacije. Mogli bi se konačno prošetati gradom i udahnuti slobodno sav strah koji je ostao među ulicama, po dvorištima i parkovima bez da nam u utrobi krene vulkan panike.

Pročitaj cijelu poeziju

Možda ću jednog dana, onako ishitreno, bez odluke unaprijed, možda ću ušetati u ona naša stara dvorišta.

Pročitaj cijelu poeziju

Već dvije tisuće godina govore kako te nema, Bože moj. Već dvije tisuće godina ljudi čekaju tvoj novi dolazak.

Pročitaj cijelu poeziju