Shrvat će te nemoć i zbiti u šutnju glasniju od svih do sad uto se duša otvara velikodušno nudeći tajnu od malih sazdanu spas u čuvanom za takav čas za radost i pomak
Arhiva > boba grljusic
Povedi me
Ispod duge šarene držeć me za ruku povedi me zaželjet ću želju zaželi je i ti obje će se ispuniti moja je želja neka se tvoja ostvari
Akordi
Dok koračam niz kišu mislima oslikavam dugu ne bi li nebo sličilo onom kad su iz tvojih usta polijetale zlatne ptice sad padaju glineni golubovi pokošeni mojim razmišljanjem Između dva akorda vremena
Brigomora
Ogledalo duše zrcali glave Crnih šafrana Ispred majčine kuće Crna se ptica glasa U krošnji neotvorenih cvjetova Stare akacije Rojem leptiri odletješe U nedokučive visine Očito s razlogom Promjenit će se boje Tek čujnom javkom s istoka ali sasvim dovoljnom za moje srce
Potonuće
Predajem ti strah od jučer Čuđenje i ispriku za slabosti Danas Samo želim spavati Pod uvjetom da me košmarni snovi Ostave na miru
Jedno
Sporo hodam cestom osjećam netko hoda samnom netko diše samnom kao da smo dvoje kao da smo dok u moju stopu neka druga stopa staje otisci se ljube poljubac traje i traje
Licem prema suncu
Pitam se koja je to drska misao bila pokretač lavine emocija koja se čudom pretvara u riječ a riječi u pjesmu i sve biva oživljeno kad bi ispjevano spretno više ili manje zapretano biva otkriveno a nemoć kojom se ljutim iznutra jenjava dok jedna starica okrenuta licem prema suncu raspliće kosu
Ona
Sama u sebi ispunjena strahom daje sebe ne očekujući baš ni zrno tvarno za uzvrat samo se nada osmijehu i vedrini blagosti u koracima sretnim licima i povratku bijelih ptica
Rasplakani
Uplakani su parkovi i ulice bliskost razdvojena daljinom ne dotiču se ruke samo oči jer plaše nas crne ptice bez krila shvati čovječe nemoć nam je vrlina
