Ispričaj mi svoju priču nudim ti uho-oblak i sve će biti u bijelom kist neznanca razvući će boju svjedok mjesec će se pokliznuti i gledati čudom tajnu al pisnuti neće
Arhiva > boba grljusic
Idila
Slavonski šor zamirisao mirisom lipa opija ljube se prozori i ptice muški prsti i žice ramena i kike sunčane zrake i konjske grive s večeri sve se primiri i utihne sem kihota djevojaka
Hladnoća
Na malom stoliću od Indijske ploče nehajem razbijena čaša razlivena voda na komadiću stakla latica cvijeta zatočena osuđena
Karte
U vremenu iščekivanja nejasno čega dijelim karte sama sa sobom opuštajuće lako je bez drhtaja izdajice koji se valja između dva lica dok odgovaraš na nepitano pokrivaš pitano ne pokušavaš popuniti moje prazno koje me zanosi u ono juče koje smo sutra zvali tajac su zakovitlale moje misli i nestale u ovoj igri dobitnik sam […]
Vjerujući srcu koje kaže ne vjeruj
Išteš odluku da ili ne Ne Bilo bi pristajanje na trpnju vremena zacjeljivanja umornih snova umornih zora i dugih dana Da Bilo bi jalovo vrijeme iščekivanja na samotnom mjestu za plač i smijeh za glasni govor odmaljivanja preteškog zato od svega odustajem vjerujući srcu koje kaže ne vjeruj
Samoobrana
Ka stuži te nevidljivo nedodirljivo zagrli večer nježno kroz prste propusti tmasti oblak neka iscuri brzo će ti se vratiti zlataste boje na radost očima prodeverati ćeš noć
Govorila sam
Govorila sam često prečesto i preglasno pogubit će mo se u šutnji odavno već jesmo a još se tražimo
Molim te
Spusti se ka zemlji okreni dlanove ka nebu naka budu odmorište sunčevim zrakama zemlja sunce i ti mnogo ste više od onog što tren prije bila si
Prvi susret
Prepoznavala sam te vještinom proživljenog naslućivala te nutrinom trebale su mi samo tvoje oči i ruke kako bih ti domaštala lice sve je bilo lako zaigrala si me osmijehom prije riječi a onda nas nitko zaustaviti nije mogao sem vremena