Arhiva > boba grljusic

Igra sunca i mora

Kroči  sunce preko mora val  mu stope milinom pokriva mirom vene  od kamena pratim  igru i znam sutra će  sunce opet  po moru kročiti iza njega trag neće  ostati trajat će igra nikad doigrana a ni more ni sunce ne umaraju  se 

Pročitaj cijelu poeziju

Sama

Tišina silinom nabire zrak kao dine u kutu skupljena nečemu ispod glasa se smijem

Pročitaj cijelu poeziju

Strpljenje

Izranjaš iz dubine grlena  jasna tu gdje se traži tišina odmičem se žustro koračajući mutna svjetlost me slijedi u nemaru  trošim  vrijeme ništeći te podlu bez krivnje mirna   čekam dok bar ne zatrneš onemoćaš željo

Pročitaj cijelu poeziju

Apatija

U šutnji gubim svjesno se umanjujući no ima nježnosti u rastanku od sebe zatomljujem i ne priznajem razumu kako mi  nedostaje način da dotaknem i pomaknem to ravnodušno što neodoljivo  predaju podsjeća sve buntovne misli plitka su rijeka nigdje vrtloga samo nepojmljivi nepomak  

Pročitaj cijelu poeziju

Otkrivanje

Pogled traži smiraj u zaglušujućoj tišini dišem poput travke sve je kako jest jutrom počinje dan živa igra sunca zrcali s e u kapima zar postoji  išta utješnije sem ove ljepote za umornu mene

Pročitaj cijelu poeziju

Sutoni

Prolazi  brže no išta vrijeme uvijek me na to podsjeti kasno ljeto dani kad sunce zalazi brže kad mu zraci poprimaju zlatne tonove a  snaga malaksava . tad volim ispraćati zalaske uživam svoju terapiju za sreću ne znam  čega sam punija ženske snage ili krhosti dok pamtim nove trenutke tvoreći podsjetnik za osjećaje iz nutrine […]

Pročitaj cijelu poeziju

Tugovanje

Pišem stihove kad nestaneš kad šutnja postaneš bolujem te ne prolaziš a tko sam to ja gubim se pa se tražim zemlju molim skrij me sretna nije   diže me  Tebi bliže i opet pišem pišem

Pročitaj cijelu poeziju

Ljubavna

Ćutim  zagrljaj onaj znani usporavam disanje pritajim se ispod   ruke  snažne i nježne tad me ima više no ikad prije pojačavaš stisak i šutnju /znaš da  razumijem zašto te nema/ mislima šapućeš ispriku meni i zemlji miruj ima me  i kad me tu nije

Pročitaj cijelu poeziju

Pasja vrućina

Tiho je skoro pa sasvim no zalaje svezan pas vrucina pritišce trepavice ramena  i dlan treperi  lišce u  vrelom bar da osnaži se i zaziba cijelom granom zrak lakše bi bilo  i psu i meni išcekati trenutak kad noć smijenjuje dan

Pročitaj cijelu poeziju

Intermeco

U posve  mirno jutro more valja plavu boju i bijelu pticu čini mi se tamo je nešto moje nedostižno sve je  i ništa nije dan odmiče sunce je visoko more miješa plavo s zlatnom a ptica ptica je odletjela

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts